Oboljenja štitaste žlezde

kategorija: Ostale bolesti
Štitasta žlezda je najveća endokrina žlezda u našem organizmu. Ima izgled štita ili leptira i smeštena je na prednjoj strani vrata. Štitasta žlezda stvara i sekretuje hormone tiroksin (T4) i tironin (T3), koji regulišu metabolizam svih ostalih tkiva u telu. Parafolikularne ili C – ćelije štitaste žlezde luče hormon kalcitonin, koji učestvuje u homeostazi kalcijuma u organizmu. Struma označava svako uvećanje štitaste žlezde. Ovo uvećanje može biti praćeno njenom smanjenom, normalnom ili povećanom funkcijom. Takođe, štitasta žlezda može biti uvećana difuzno (u celini) ili nodozno (što podrazumeva postojanje jednog ili više čvorova u štitastoj žlezdi). Najčešći poremećaj rada ove žlezde jeste hipotireoidizam, koji nastaje kada štitasta žlezda ne proizvodi dovoljno hormona. Može nastati usled poremećaja u samoj žlezdi ili poremećaja nadzornih mehanizama u višim strukturama mozga (hipofiza, hipotalamus). Drugi uzroci hipotireoze su hirurško odstranjenje žlezde, lečenje radioaktivnim jodom ili spoljašnje zračenje kod bolesnika sa tumorom glave i vrata. I manjak i višak joda mogu uzrokovati hipotireozu, kao i neki lekovi. Najčešći simptomi su umor, malaksalost, usporenost, bezvoljnost, emocionalna labilnost, pospanost, nepodnošenje hladnoće, zaboravnost, teškoće sa koncentracijom, depresija, slabiji apetit, porast u telesnoj težini. Koža je bleda, suva, zadebljala. Kosa opada, javlja se blago oticanje oko očiju i periferni edemi. Pacijenti mogu imati usporen rad srca, blagu hipertenziju i porast nivoa holesterola u krvi, oslabljen sluh, zatvor, poremećaj menstruacionog ciklusa. Hipertireoza ili pojačana funkcija štitaste žlezde se može javiti u bilo kom životnom dobu, najčešće između 20-50 godine života, češće u žena. Najčešći uzrok u 70-80 odsto bolesnika jeste preterana aktivnost cele žlezde, uzrokovana autoimunim procesom, koji se još zove i difuzna toksična struma ili Gravesova ili Basedovljeva bolest. Hipertireoza može nastati i zbog povećanog lučenja TSH usled tumora, odnosno adenoma hipofize (sekundarni hipertireoidizam). Bolesnici se žale na nervozu, nemir, emocionalnu labilnost, nesanice, česte stolice, preterano znojenje, nepodnošenje toplote, ubrzan rad srca, hipertenziju, dobar apetit uz smanjenje telesne težine, slabost proksimalne muskulature, poremćaj menstrualnog ciklusa. Koža je topla, vlažna, baršunasta. Prisutno je fino drhtanje prstiju i pojačani refleksi. Oči su često suzne, postoji retko treptanje, smanjena oštrina vida. Akutni tireoiditis nastaje usled bakterijskih, gljivičnih infekcija, ili kao posledica tretmana radioaktivnim jodom (radiacioni tireoiditis). Karcinomi štitaste žlezde su najređe bolesti štitaste žlezde, većina sporo raste, smrtnost je niska kao i postoperativne komplikacije, posebno kod dobro diferentovanih karcinoma (papilarni i folikularni). 

Lečenje - recepti:

 -Naizmenično, veoma duboko grgotati čajem od ivanjskog cveća i čajem od crnog sleza. Preko noći, stavljati obloge od ovih istih, svežih biljaka. Biljke oprati, oklagijom izgnječiti u biljnu kašu i upotrebiti kao oblog. Obavezno ga pokriti. Ako se za čaj koristi osušena biljka, nju posle, uz dodatak malo vode, ugrejati i pomešati sa ječmenim brašnom pa dobijenom kašom obložiti povez i upotrebiti kao oblog. Treba gapovezati. Preko dana, tokom dva sata primenjivati parne obloge od rastavića (pri tom bolesnik ostaje u krevetu) i četiri sata držati oblog sa šveden biterom. Osim toga, svakoga dana, u gutljajima, piti 1,5 do 2 litre čajne mešavine od istih delova nevena, hajdučke trave i koprive (na četvrt litre vode puna mala kašika čaja!). Od dnevne količine čaja tri puta uzeti pola šolje, staviti u njega po jednu malu kašiku šveden bitera i polovinu od toga piti pola sata pre, odnosno pola sata posle svakog obroka. 

© 2006 Zoran Maksimović