Zloćudna oboljenja kože

kategorija: Bolesti kože
Ako je reč o zatvorenom zloćudnom oboljenju kože, kožu treba tokom dana češće mazati narandžastožutim sokom rosopasa (ruse). Onima koji nemaju mogućnost da iz bašte ili iz prirode donesu sveže listove i stabljike ruse, predlažem da ovu biljku posade u saksiju. 

Ukoliko je rana već otvorena i iz nje se luči sekret neprijatnog mirisa, treba je naizmenično ispirati ili kupati mlakim ekstraktom od rastavića i čajem od crnog sleza dobijenim hladnim potapanjem. Ivice rane najpre se namažu sokom od ruse, a kada je koža upije, mašću od nevena. Listovi uskolisne ili širokolisne bokvice, oprani i izgnječeni u kašu, stavljaju se direktno na ranu. Ukoliko zbog zatezanja ili pritiska na ranu bolesnik ne bi odmah mogao da podnese ovu kašu, treba je otkloniti; napraviti novu i ponovo je staviti. Ovo ponavljati sve dotle dok kod bolesnika ne nastane osećaj prijatnosti. I preko noći mogu da se stave oblozi sa ekstraktom od rastavića i crnog sleza.  

Za čišćenje krvi treba piti čaj od mešavine istih delova koprive, razgona, nevena i hajdučke trave. Na četvrt litre vode uzme se puna mala kašika čajne mešavine. Ova se popari i kratko ostavi da odstoji. 

Posle operativnog otklanjanja mladeža ili tvrdih čvorića na koži, mogu da se stvore zagnojene rane i one koje su stalno vlažne a koje su zloćudnog karaktera. U ovom slučaju sprovodi se ista terapija kao kod navedenih otvorenih rana u truljenju, iz kojih se luči smrdljiv sekret. Ako se one pojave po celom telu, treba primeniti potpune kupke od rastavića i crnog sleza. Bolesnika preko noći umotati u čaršav koji je prethodno obložen kašom od svežih listova uskolisne ili širokolisne bokvice. Sve je više zloćudnih oboljenja kože sa ograničenim tamnim mrljama nalik na kraste; dobri rezultati se postižu svežim sokom od ivanjskog cveća kojim se ove rane mažu više puta dnevno. Male boce napunjene sokom ivanjaskog cveća mogu se čuvati u frižideru. 

© 2006 Zoran Maksimović