Veliki podbel

Drugi nazivi: Repuh, repuv
Latinski naziv: Petasites officinalis
Veliki podbel
Opis biljke. Zeljasta, višegodišnja mirišljava biljka sa dugim, snažnim i mesnatim korenom. Stablo joj je pravo, jednostavno, prekriveno sitnim, mekim vlaknima i na sebi nosi male listiće crvenkaste boje. Bazalni listovi su raspoređeni u rozeti, širine do 1 m u prečniku: imaju srcasto-bubrežast oblik, nejednako su nazubljeni kratkim trouglastim zubcima, na poleđini su vlaknasti, a kasnije glatki. Cvetovi su cilindričnog oblika, prljavo-bele do ružičasto-ljubičaste boje, raspoređeni u vidu ansambla sitnih cvetića na gornjem delu drške i to tako da podsećaju na klip kukuruza. Smešteni su ispred listova.

Stanište. Raste pored potoka, izvora, na vlažnim mestima, periferiji šuma i u jarku.

Upotrebljivi delovi biljke. Listovi i koren.

Hemijski sastav. Sadrži alkaloide, organske kiseline, polifenole, pektin, eterična ulja.

Lekovito delovanje. Izaziva znojenje i zato se upotrebljava kod temperature (groznice), zatim kod gušenja, gihta i padavice (epilepsije). Pomaže kod uganuća, iščašenja, gangrene, zloćudnih tumora i rana koje peku.

Način upotrebe. Pripremanje čaja: 1 ravna mala kašika korena velikog podbela ostavi se tokom noći u četvrt litre hladne vode, a ujutru se ugreje i procedi. Oblozi: sveži oprani listovi se izgnječe i upotrebe kao oblog koji treba stavljati više puta dnevno.

© 2006 - 2018 Zoran Maksimović