Šljiva

Drugi nazivi: požegaca, bistrica, modnilja
Latinski naziv: Prunus domestica
Šljiva Opis biljke: šljiva je drvo, koje može narasti do 10 metara. Prilicno je razgranjena s ovalnim, nazubljenim listovima i sitnim belim cvetovima. Cvetovi su na kratkim drškama i uglavnom po dva zajedno. Plod je duguljast, socan i tamnoplave boje. U plodu se nalazi koštica. Uzgaja se u vocnjacima. Postoji mnoštvo vrsti.


Stanište: Šljiva potiče iz roda Prunus, kom pripadaju breskva, kajsija, nektarina, višnja i trešnja. Latinski naziv joj je Prunus domestica, a smatra se da poreklo vodi sa obala Kaspijskog mora..Postoji preko 2000 vrsta šljiva nastalih ukrštanjem, šljive raznih veličina, različitih ukusa i raznih boja i nijansi: plave, zelene, bele, žute, crvene, narandžaste.

Lekoviti deo biljke: plod.

Lekovito delovanje: šljive su veoma znacajne u ishrani. Lekovitost šljive dolazi do izražaja kod oboljenja bubrega, gihta, bolesti jetre i pojave reumatizma. Povoljno deluje na probavne organe. Reguliše rad creva. Šljive spadaju među lužnato voće bogato raznim vitaminima i mineralima. Suve šljive su posebno bogate vitaminom A, riboflavinom i vitaminom C, te kalcijumom i magnezijumom. One imaju i medicinsko značenje zahvaljujući svom umerenom, prirodnom laksativnom dejstvu koji se može iskoristiti kod slučajeva zatvora, naročito kod male dece i kod starijih ljudi. Osim toga, istraživanja vezana za antioksidativna i antikancerogena svojstva voća, pokazala su da su suhe šljive među najbogatijim plodovima, ne samo voća, već i povrća sa tim svojstvima.
Sveže i sušene šljive i kompot od šljiva mogu se koristiti kao diuretik. Osobe koje imaju problema sa bubrezima ili imaju bolove u žuči trebalo bi da jedu šljive u veoma malim količinama. Šljiva krvne sudove čiste od masnih naslaga. Šljiva deluje kao moćan antioksidant, protiv slobodnih radikala.


© 2006 - 2018 Zoran Maksimović